Za uspješno partnerstvo, ljubav nije dovoljna

Kad se dvoje ljudi privuče i uđe u partnerski odnos, iako zaljubljeno vide i gledaju samo jedno u drugo i ostatak svijeta za njih čini se kao da ne postoji, tome baš i nije tako. 

Privučenost i privlačnost, koja se osjeća i manifestira između dvoje ljudi, je privlačenje dvaju obiteljskih sistema. 

Sistemi se prepoznaju, rezoniraju jedan s drugim i privlačenjem pokušavaju nešto jedan za drugi dovesti u red, nešto što još traži razrješenje, s ljubavlju. 

Toliko o tome koliko je naš “slobodan izbor” (partnera) zaista slobodan i zaista naš izbor. 

U našem partnerskom odnosu ima nas mnogo više od samo nas dvoje. I u krevetu također! 

Tko je sve s nama u našem partnerskom odnosu? 

Tu smo mi, sa svima onima koji nam sistemski pripadaju. Partner također, sa svima onima koji pripadaju njemu. (vidi: Tko sve pripada u sistem?)

Stoga, uskladiti se u dvoje podrazumijeva prihvatiti i pomiriti razlike između našeg i partnerovog sistema. 

Prihvatiti partnera baš takvim kakav jest, zajedno sa svime sa čime jest u svojoj duši. 

Prihvatiti partnera kao različitim od nas, ali jednako vrijednim

Također, složiti se s partnerovom sudbinom, s poštovanjem i bez želje da se u nju miješamo, pokušavajući tako nositi nešto za partnera u nadi da ćemo ga tako spasiti njegove sudbine, baš kao što smo to radili za svoje roditelje ili nekog iz svoje obiteljske duše, kao djeca. 

Kome kažemo: “Volim te”?

Ako pogledaš u svog partnera i zamisliš kako iza njega stoje njegovi roditelji, kako sad vidiš svog partnera? Možeš li mu reći: “Volim te”?

Prihvaćanje partnera podrazumijeva prihvaćanje njegove majke i oca, baš takvi kakvi jesu. 

A sad zamisli iza sebe svoje roditelje i pogledaj na svog partnera iz te pozicije. 

Kako je to za tebe? 

Bolje ili lošije, nego kad ste stajali sami? 

Možeš li osjetiti razliku u “Volim te” kad stojite sami i kad stojite svatko sa svojim obiteljskim sistemom u zaleđini, kao resurs i podrška? 

Koje “Volim te” je jače i potpunije? 

Sad se neki mogu pitati: “A što ako za mene moj obiteljski sistem djeluje više opterećujuće, nego podržavajuće?” 

Tada je prvi korak pronaći pomirenje u svojoj duši sa svojim obiteljskim sistemom i svime što u njega pripada. Ako ne možeš prihvatiti sebe, kako bi uopće mogao prihvatiti u potpunosti svog partnera, zajedno sa svime što on donosi u odnos?! 

Razrješenje vlastitih sistemskih upletenosti je prvi korak ka uspješnom partnerstvu. 

Kad prvo pronađeš razrješenja za svoju dušu, moći ćeš biti u potpunosti dostupan za partnera i partnerski odnos. U protivnome, dokle god si upleten u svojoj duši, bivaš okrenut od partnera – prema natrag, gledajući u svoju (obiteljsku) prošlost, prema svemu onome onome što još traži prihvaćanje i mjesto u tvom srcu. 

Jake sistemske upletenosti, razdvajaju partnerstvo. 

I kako onda na tome graditi dobar odnos?! Teško. Tada je već u startu cijela stvar osuđena na propast. Tako pratnerstvo ne može uspjeti, čak i uza obostranu ljubav jednog prema drugome. 

Za uspješan partnerski odnos, ljubav nije dovoljna. 

Da bi ljubav slobodno tekla, potrebno je poštivati poredak, koji ljubav zahtijeva.  

Kao posljedica sistemskog poretka ljubav se razvija, teče i cvjeta samo u uvjetima sistemske ravnoteže. Pokušaji da se sistemska neravnoteža ispravi s više ljubavi, osuđeni su na propast.” Bert Hellinger

Ljubav cvate i raste kad stvorimo uslove za to, a ti uslovi nemaju veze s našim željama, htjenjima i mišljenjima o ljubavi. Ljubav zahtjeva određeni red. 

Nerazrješene sistemske dinamike koje nas čine nedostupnima za partnerstvo, u našoj duši: 

  • tatina kći – kao kći, u svojoj duši stojim na mjestu svoje majke, uz svog oca; moj otac je najbolji “partner” za mene, a ja ću mu biti bolja “žena” od moje majke 
  • mamin sin – kao sin, zauzimam u duši mjesto svog oca, uz svoju majku, i ona je najbolja “partnerica” za mene; ja ću joj biti bolji “muž” od mog oca 
  • bivši partneri naših roditelja – sistemski stojim na mjestu bivše partnera/ice jednog od mojih roditelja, kojima nije priznato njihovo mjesto i tako ne ostvarujem dobru povezanost sa svojim roditeljima 
  • kao žena, odbacujem svoju majku – ne ostvarujem povezanost sa izvorom svoje ženskosti i ne odrastam potpuno u ženu 
  • kao muškarac, odbacujem svog oca i nisam zauzeo svoje mjesto u liniji muškaraca – nisam dobro povezan za svojom muškošću i kao takav ne mogu podnijeti odgovornosti u  partnerstvu i teret očinstva 
  • odbacivanje roditelja zamjeranjem, ljutnjom, kritikom – na isti način odbacujem partnera: zamjeram partneru/ici, ljutim se na njih, kritiziram ih…i odbijam ih od sebe, isto kao i roditelje 
  • neravnoteža davanja i primanja: očekujem od partnera/ice da mi daju ono što nije na njima, ono što mogu uzeti samo od svojih roditelja
  • ponavljam sudbinu svojih razvedenih roditelja – biram partnere s kojima znam da neće uspjeti kao što ni moji roditelji nisu uspjeli 
  • ponavljam sudbinu svoje majke – npr. biram patnju u partnerskim odnosima i patim isto kao i moja majka 
  • ponavljam sudbinu svoga oca – npr. mijenjam partnerice isto kao što je i moj otac mijenjao žene 
  • iz lojalnosti prema nekom iz predačke linije i identifikacije s njime – nevidljiv sam za partnera i ostajem sam 
  • u duši stojim sa svojom mrtvom ili nerođenom braćom i sestrama – moj partner zauzima njihovo mjesto i tako se partnerstvo ne ostvaruje u potpunosti, ja
    gledam u njih umjesto u partnera i iz krivnje što oni nisu uspjeli doći u život, uskraćujem si život, nedozvoljavanjem da živim u potpunosti i ostvarim partnerski odnos u potpunosti 
  • još uvijek zamjeram i krivim prethodne partnere – tako ostajem vezan za njih i ne oslobađam mjesto za novo partnerstvo 
  • prekidi trudnoće i abortusi – u svojoj duši ja sam sa svojim nerođenim djetetom  

Ove sistemske dimamike adresiramo u konstelacijama i uspješno ih razrješavamo na razini duše. 

Jednom oslobođeni ovih dinamika i sistemskih utjecaja primarne obitelji i prethodnih veza, postajemo dostupni za partnerski odnos. 

Kad prošlost ostavimo u prošlosti, ne moramo je proživljavati i oživljavati u našem životu i našim odnosima. 

A što kad su razlike među pertnerima nepomirljive?

Ovo je nešto što često viđamo kao razlog razlaza i prekida odnosa. 

Te “nepomirljive” razlike među partnerima su refleksija razlika vrijednosti njihovih primarnih sistema, koje se onda manifestiraju u njihovom odnosu. Nije rijetkost da se u partnerstvu te vrijednosti sukobljavaju i onda partneri ulaze u “ratnu arenu” braneći svatko svoje, postavljajući se na suprotne strane. To naravno ne pogoduje njihovoj ljubavi. 

Kad su vrijednosti primarnih obiteljskih sistema sukobljene, svaki partner mora napustiti svoju dječju lojalnost primarnom sistemu, za dobrobit partnerstva. To se u duši osjeća kao krivinja i izdaja radi straha od gubitka pripadnosti, no bez toga, ne možemo se dobro povezati u partnerstvu. 

Rješenje je potražiti i postaviti nove zajedničke vrijednosti u partnerstvu, koje se razlikuju od onih iz primarnih porodica oba partnera, ali ih poštuju. 

Zadovoljiti i ispoštovati sve ono što je potrebno za dobar partnerski odnos, nije jednostavno, no to nije razlog da se obeshrabrimo i odustanemo od partnerstva. 

Naprotiv! 

Upoznavanjem sa sistemskim zakonitostima – nevidljivim zakonima ljubavi, koje vladaju našim odnosima, i usklađivanjem s njima u svojoj duši, znajući što je još moguće za nas, koje je naše mjesto, i koje su naše odgovornosti, a koje partnera, tada je zajednički rast kroz partnerstvo tim istim zakonitostima – podržan. 

Tada nas zakonitost ljubavi spajaju, a ne odvajaju. 

Tada partnerski odnos ima šanse i ljubav može rasti. 

Potraži nas u konstelacijskom krugu i pronađi razrješenje za oslobođenje toka ljubavi u tvom životu i partnerstvu.

You cannot copy content of this page