Sistemske savjesti

Svi smo upleteni

Jedna od osnovnih čovjekovih potreba je potreba za pripadnošću. U dubini duše, svaki čovjek želi biti prihvaćen (u obitelji, u partnerskom odnosu, u poslu itd). O tome kako pripadati i očuvati pripadnost određenom sistemu, opisano je kroz pojmove sistemskih savjesti

Bert Hellinger je u radu, sa sistemskim konstelacijama na fenomenološki način, došao do uvida o postojanju tri vrste savjesti, koje stoje u pozadini svih dinamika: osobna savjest vezivanja, kolektivna i spiritualna savjest.

Svaka naša akcija vođena je nekom od savjesti. Ako ne djelujemo u skladu sa savješću mi to osjećamo kao “grižnju savjesti”, osjećaj krivnje i strah od prekida odnosa ili izopćenja iz grupe. Suprotno tome, kad smo usklađeni s onim što savjest od nas zahtjeva, takvo djelovanje je popraćeno osjećajem nevinosti, pravednosti i pripadnosti.

Djelovanje ovih arhaičnih sila u našim odnosima povezano je od davnina s našim opstankom. Oduvijek je opstanak pojedinca bio povezan i izvjesniji s pripadnošću grupi. Unutar grupe mi djelujemo po savjesti grupe i tako osiguravamo svoje pravo pripadanja. U grupi, naša osobna savjest se povinuje kolektivnoj savjesti. Ona vodi računa o tome da se uskladimo sa savješću grupe i ne izgubimo pripadnost onoj grupi koja je od važnosti za naš život. Jedna od takvih grupa je obitelj, u koju se dijete rodi i ona je time za dijete od egzistencijalne važnosti.

U radu s osobom koja traži razrješenje nekog životnog pitanja, prvo valja utvrditi koje su savjesti na djelu. U skladu s tim inicira se pokret u konstelaciji ka razrješenju. Rješenja se mogu tražiti u usklađivanju s osobnom savješću, koja uređuje pripadanje grupi i vodi računa da je odnos davanja i primanja u ravnoteži. Iznimka je ovdje odnos roditelj-dijete gdje je roditelj taj koji daje, a dijete prima. U suprotnome, ovaj odnos kao i ravnoteža u sistemu su narušeni.

Kolektivna savjest kao što je npr. obiteljska savjest vodi računa o pravilnom poretku pripadanja (hijerarhiji) te da su svi koji pripadaju obitelji uključeni. Oni koji su došli ranije u pravilu imaju prednost nad novijim članovima. Kolektivna savjest pri tom ne mari za dobrobit pojedinca, već isključivo djeluje sa svrhom očuvanja cjelovitosti grupe. Ona ne bira načine uključivanja, a to se može pokazati opterećujućim za nekog od pojedinaca iz grupe u smislu da on biva regrutiran da predstavlja ono isključeno. To se onda očituje kao sistemski pritisak u vidu neravnoteže u životu bilo kao bolest, neuspjeh, zaglavljenost…Tada kažemo da je pojedinac upleten.

U pozadini svih sukoba stoji savjest tj. priklanjanje pojedinca određenoj savjesti u svom djelovanju. Djelovanje u skladu sa savješću jedne grupe neminovno ga djelomično ili u potpunosti odvaja od neke druge grupe. Savjest grupe je odgovorna za očuvanje reda unutar grupe. Savjest grupe diktira što je “dobro”, a što “loše” djelovanje, no mjerilo za dobro i loše je u ovom kontekstu povezano s tim jel djelovanje u cilju očuvanju grupe ili ne.

U nekim slučajevima, kao što je npr. osnutak vlastite obitelji, potrebno je napustiti savjest primarne obitelji. Osnovana obitelj tada ima prednost nad primarnom kao i svoju novu savjest, koja drži obitelj na okupu i čuva njen opstanak. 

Dijete u obitelji ponaša se u skladu s različitim savjestima vezivanja u odnosu prema majci ili prema ocu. Ono točno zna kako treba djelovati da bude u skladnom odnosu s majkom, a kako s ocem. Osobna savjest dijete veže uz obitelj. Dijete je u stanju učiniti sve za svoje roditelje iz ljubavi, no takva ljubav je ograničavajuća i nije uvijek iskazana na dobar način pa tako dijete vrlo lako preuzima nošenje tereta za svoje roditelje. Ono to čini iz ljubavi, no takva ljubav je slijepa i u konačnici ne djeluje za dobrobit djeteta.

Iza tragične ljubavi Romea i Juliete stoji djelovanje različitih kolektivnih obiteljskih savjesti, koje nisu odobravale njihovu ljubav i pod tim sistemskim pritiskom njihovi životi se okončavaju smrću. Možemo se zapitati jesu li uopće imali izbora?!

Svima onima koji su dio nekog radnog kolektiva ili organizacije, znaju jako dobro što znači ponašati se u skladu s kulturom kolektiva u kojem djeluju. Postoje ona pisana pravila definirana ugovorom i opisom odgovornosti. Uz to, bitno je ispoštovati i ona društvena nepisana pravila da bi bili u potpunosti prihvaćeni, prepoznati na svojoj poziciji i sukladno njoj nagrađeni za svoj rad.

Postoji još jedna savjest, koja nadilazi sve do sad spomenute savjesti, a to je spiritualna savjest. Ona pod svoje okrilje obgrljuje cjelokupno čovječanstvo i život na Zemlji. Njena ljubav je dalekosežnija od bilo koje druge savjesti. To je ono što je “izdvaja” iz drugih savjesti jer ona je sveobuhvatna.

Spiritualna savjest koja se manifestira kroz kreativne pokrete Duha nadilazi ograničenja osobne i kolektivne savjesti i na sve gleda s jednakom ljubavlju. Ona ne čini razliku između jedne stvari ili bilo koje druge stvari. Pred njom su svi nevini i svi s jednakim pravom pripadaju. Ona uključuje sve, s ljubavlju.

You cannot copy content of this page