Što je to što pomaže?

Put od boli u razdvojenosti do sjedinjenja u ljubavi

Iako fizički prisutni u životu, duše ljudi često ostaju zaglavljene u upletenostima obiteljskog sistema zbog čega ne žive svoj život u potpunosti, u svom tijelu ovdje i sada. Kroz sistemske konstelacije učimo kako zauzeti i prihvatiti svoje pravo mjesto u sistemu, u svijetu, u životu. Učimo kako učiniti korak prema svom životu, i kako ga činiti svaki dan da bismo ga mogli živjeti u potpunosti. Prihvatiti život objeručke, podrazumijeva prihvaćanje cijene i okolnosti pod kojima je on došao do nas, kroz naše roditelje. Zato je prvi i osnovni korak prema životu, čin prihvaćanja naših roditelja.

sistemske konstelacije, konstelacije, obiteljske konstelacije, konstelacije Hellinger, porodične konstelacije, porodični raspored, konstelacije iskustva, pokreti duše

Promatrano s nivoa obiteljskih sistemskih konstelacija, ono što pomaže je uključivanje svega (događaja, emocija, religije, nacionalnosti, zemlje porijekla…) i svih ljudi, koji pripadaju, na dobar način. Pri tome, sudbonosni događaji dodatno uključuju u sistem i one izvan krvne linije. To znači da sve (što se dogodilo) i svi (živi i umrli) zauzimaju svoje pravo mjesto, sa svojom sudbinom i svojom odgovornošću, bez opterećenja drugih pripadnika sistema. U pravilu, svatko se na svome mjestu osjeća dobro, bez obzira kako se drugima njihova sudbina činila strašnom ili nepodnošljivom.

Kad isključeni događaj ili osoba, kroz razrješenje u konstelaciji, zauzmu svoje pravo mjesto u sistemu, preuzmu terete i odgovornosti koje im pripadaju, to djeluje rasterećujuće na pojedinca. Štoviše, smanjenje sistemskog pritiska osjeća se i prenosi kroz cijeli sistem. Zato uvijek kao prvi korak ka razrješenju konstatiramo tko ili što je isključeno te dalje promatramo kroz konstelaciju vrši li to nepovoljni utjecaj na sistem, a pogotovo na osobu koja gleda u svoje pitanje.

Uključiti nešto znači iskreno i bez zadrške, pitanja, osude ili moralnog prosuđivanja prihvatiti u svoje srce sve ono što se prikaže onako kako jest, prihvatiti stvarnost onakvu kakva jest ili je bila za nas i druge. To podrazumijeva ostaviti se bilo kakvih iluzija da, obično kao djeca, možemo učiniti nešto za ili umjesto nekoga, ne bi li ga tako “spasili” njegove sudbine (npr. preuzeti tuđi teret, umrijeti umjesto nekog, živjeti umjesto nekog…). Živjeti s osjećajem krivnje jer smo mi preživjeli, a naš brat ili sestra nisu, “umrtvljuje” naš život, ali ne vraća njih u žive. Otići u smrt umjesto bolesne majke neće ju osloboditi njene sudbine – smrti. Ništa od toga neće olakšati njihovu dušu. Oni ne traže našu žrtvu. Najbolje što možemo učiniti je prihvatiti njihove sudbine. Biti u miru s njima. Počast njihovim životima iskazat ćemo, na dobar način, živeći svoj život u potpunosti tako da od njega napravimo najbolje što možemo, u granicama naše sudbine, onako kako nam je dano.

Ovaj život je neponovljiv, jedinstven i jedini koji imamo sada i ovdje. Što nas čeka nakon njega, možda neki drugi život? To je misterija, koja će se razotkriti svakome od nas, kad dođe naše vrijeme. Do tada, bez obzira na naša uvjerenja, ovaj život koji živimo je sada i ovdje jedini za nas.

Posebno izazovna dinamika je ona između počinitelja i žrtve. Biti u potpunom prihvaćanju znači odsustvo svake osude ili zauzimanja strane žrtve u ime “pravde”. Jesmo li u prihvaćanju možemo provjeriti u svom srcu s rečenicom upućenu počinitelju: “I ti pripadaš.” ili nekom strašnom događaju “I to pripada.

sistemske konstelacije, konstelacije, obiteljske konstelacije, konstelacije Hellinger, porodične konstelacije, porodični raspored, konstelacije iskustva, pokreti duše

Prirodni poredak predviđa jedinstveno mjesto za sve i svakoga. Promatrajući ono što je bilo pomjereno van tog poretka, kako zauzima svoje prikladno mjesto, donosi olakšanje na nivou duše i oslobađa ju sistemskog pritiska. Ono što iscjeljuje je puka prisutnost, tiho svjedočenje sjedinjenju i pomirenju onoga što je bilo odvojeno, suprotstavljeno. To ima iscjeljujući učinak. Ipak, to je posljedica, a ne cilj ovog rada. Cilj je pronaći ono što je bilo pomjereno van svog prirodnog mjesta i ako nam je dopušteno, inicirati pokret ka novom, povoljnom smjeru kretanja. Hoće li to u konačnici dovesti do iscjeljenja? To nitko ne može znati niti garantirati, ali ono čemu zasigurno kontinuirano svjedočimo je da se to događa kroz ovaj rad, uz prepuštanje s povjerenjem u inicirani pokret. O čemu to ovisi ostaje misterija. Možda zato što to niti nije na nama da znamo, već je to za (našu) dušu – ona zna.

sistemske konstelacije, konstelacije, obiteljske konstelacije, konstelacije Hellinger, porodične konstelacije, porodični raspored, konstelacije iskustva, pokreti duše

You cannot copy content of this page