U susret kreativnim pokretima Duha
Sistemske konstelacije daju nam uvide u nevidljive zakonitosti ljubavi, koje vladaju međuljudskim odnosima. Kroz sistemske konstelacije otkrivamo različite dinamike i pronalazimo razrješenja upletenosti unutar sistema. One nas uče o djelovanju osobne savjesti i pripadanju kao i o ravnoteži primanja i davanja u odnosima. Dalje, učimo o djelovanju i utjecajima svih onih kolektivnih savjesti (obitelji, organizacije, nacionalnosti, religije…). Te sistemske savjesti osiguravaju da svi iz sistema pripadaju, da su svi koji trebaju biti – uključeni, uzimajući pri tom u obzir redoslijed i prioritet tj. hijerarhiju unutar sistema, ali također i u odnosu na druge sisteme. No, sistemske konstelacije vode nas još dalje, dalje od djelovanja osobne savjesti kao i onih kolektivnih savjesti različitih sistema.
Kroz sistemske konstelacije kontinuirano se otvaramo i okrećemo prema novim horizontima, proširujući tako percepciju svijesti van ograničenja vlastite duše. Počevši iz jedne točke (sebe) pa kroz dobro povezivanje i pomirenje sa zajedničkom dušom naše obitelji te dalje obuhvaćajući sve više i više, otvarajući se prema onom nepoznatom, van granica kolektivnih sistema kojima pripadamo, činimo svaki sljedeći korak. Tada počinjemo uviđati da iza svakog događaja stoji određena sila na djelu, također i u dinamikama kretanja velikih sistema (migracije naroda, ratovi, pandemije, katastrofe…).
Jednom kad uspijemo svemu tome reći DA i prevaziđemo u osobnom djelovanju usklađenost sa savješću bilo kojeg sistema kojem pripadamo, prestajemo zauzimati strane u ime “pravde” i tako otvaramo naše srce za cijelo čovječanstvo i svemu onome što mu pripada – i “dobro” i “loše”. Ponekad to za nas znači da moramo prihvatiti živjeti s određenim osjećajem “krivnje”, koja proizlazi iz “napuštanja” kolektivnih savjesti grupa, čijih smo dio. Ako to možemo uistinu u miru prihvatiti, bez osuđivanja i bez straha, iz takvog stanja bivanja, otvaramo se za ono još veće – kreativnim pokretima Duha. Kroz njih konačno prevazilazimo dualnost podjele na dobro i loše. U Duhu nema razlike i podjele jer u Duhu je sve sadržano.
Kroz sistemske konstelacije promatramo pokrete Duše i dolazimo u dodir s onim još većim – kreativnim pokretima Duha. Biti vođeni pokretima Duha znači kretati se bez osobne namjere, svrhe ili cilja. To je kretanje iz praznog centra pod utjecajem više sile, sile koja stavlja i sam Život u kretanje. To je kretanje bez napora i otpora, slobodno od bilo kakve ideje ili brige o tome kakve bi stvari trebale biti za nas ili za druge. Za razliku od akcije koja je inicirana iz ega, našeg svjesnog dijela postojanja, prepuštanje svoje duše pokretima Duha blagotvorno je za apsolutno sve uključene, cijelo čovječanstvo, i u potpunom je skladu s prirodom. Naravno, to nas ne lišava osobne odgovornosti od posljedica takvog djelovanja. Zanimljivo, ali svaka akcija inicirana iz tog mjesta, iz tog stanja bivanja, kao da je nepogrešiva. Da smo u skladu s pokretima Duha prepoznat ćemo po lakoći kretanja kroz život i po radosti koja prati to djelovanje. U takvom djelovanju potpuno smo usklađeni sa Zakonom Ljubavi, Zakonom Života. Ono rasvjetljava put i oslobađa našu dušu tereta ovog postojanja, a sve dok smo još i dalje potpuno u ovom životu – u svom tijelu, sada i ovdje.
No, kad i kako možemo primijeniti ta saznanja o pokretima Duha, u radu sa sistemskim konstelacijama? Samo onda kad smo i sami usklađeni s njima. Tada, u slučaju nedostatka informacija iz sistema koji promatramo ili kad su na djelu više sile od onih obiteljske savjesti, od koristi je postaviti spiritualnu konstelaciju bez riječi i promatrati “slobodno” kretanje predstavnika u polju. Ne moramo nužno niti znati tko što predstavlja. S vremenom, slika će se iskristalizirati, često i bez jasnog razrješenja, no i takvo “razrješenje” je od pomoći i treba ga primiti kao što je i izašlo na vidjelo – u tišini.
Ovo ne znači da ovaj pristup možemo olako primijeniti. Baš nasuprot, ovakav pristup, u radu sa sistemskim konstelacijama, traži našu potpunu prisutnost i neometenost utjecajima bilo čega drugog osim samog Duha, a to je već vještina majstorstva koju treba postići prvo unutar sebe, na svom razvojnom putu, da bi ju mogli staviti u služenje drugima.
Bert Hellinger je u posljednjoj fazi sistemskih konstelacija, radio isključivo na takav način – u bivanju s pokretima Duha i često su mu razrješenja dolazila u samo jednoj rečenici. Takvi primjeri mogu se pronaći u video snimkama kao i transkriptima njegovih radova.
Kako se otvoriti prema tim pokretima Duha ostaje zadatak na svakome od nas da pronađe svoj jedinstveni put. Svakako, dobra povezanost s našom dušom kao i s onom Velikom Dušom naše obitelji vode ka tom.