Pomaganje bez pomaganja
Uloga konstelatora u sistemskim konstelacijama se po mnogočemu razlikuje od sličinih ili srodnih pomagačkih profesija kao što su razni terapeuti, iscjelitelji, savjetnici i dr. Osnovna razlika je u tome što u konstelacijama konstelator nije taj koji pomaže. Pitamo se onda, što je to što pomaže?
Konstelator je na svom edukativnom putu, što je ujedno i njegov put samospoznaje, proradio dinamike iz svog obiteljskog sistema, na iskustveni način sagledavajući vlastita životna pitanja kroz metodu sistemskih konstelacija. Uz harmoniju sa sistemima kojima sam pripada (primarna obitelj, osnovana obitelj, profesionalno okruženje, država i nacija u kojoj je rođen, živi i dr.), konstelator također djeluje u harmoniji sa sistemom osobe koja postavlja svoje pitanje.
Konstelator gleda u cijeli sistem pojedinca i kroz uvodni razgovor stupa u kontakt s energijom njegovog obiteljskog sistema u slučaju kad se radi o pitanju osobne prirode ili s onom organizacijskog sistema ako se pitanje odnosi na posao.
Konstelator pristupa sistemu kao cjelini s jednakim simpatiziranjem prema svakom njegovom dijelu – svemu onome što se dogodilo kao i prema svima onima koji pripadaju, a pogotovo prema onima koji su obično isključeni iz sistema (odbačeni, zaboravljeni, protjerani, nestali, ubijeni, tajni, nerođeni, rano umrli…) Štoviše, jedan dio uvodnog razgovora posvećen je upravo konstatiranju tih činjenica – tko sve pripada sistemu.
Sistemska savjest svakako vodi računa o tome da svi jednako pripadaju i da nitko nije izostavljen. Sistemska savjest ne pita je li pri tom svatko na svom pravom mjestu i ne libi se regrutirati, obično one najslabije u sistemu, a to su uglavnom djeca, da zauzmu tuđe mjesto. Tako sistemska savjest uključuje one isključene, na uštrb onih koji ih tada reprezentiraju.
Kroz uvodni razgovor s konstelatorom dolazi se do suštinskog pitanja koje će se postavljati u konstelaciji, što se kroz razgovor može pokazati drugačijim od pitanja koje se prvobitno pojavilo. Ponekad nije moguće na prvu formulirati pravo pitanje na jednostavan, direktan i jasan način. Tome može biti razlog više stvari. Nerijetko je pažnja usmjerena na sporednu stvar i tako bivamo odvučeni od onog esecijalnog, od onoga što je stvarno potrebno za nas sada. Tada valja utvrditi postoji li uopće potreba za radom i koja bi to bila. Ako postoji ozbiljnost, spremnost i energija za rad, kroz razgovor se dolazi do pravog pitanja u koje se treba pogledati, u ono što je uistinu bitno za nas sada.
Konstelator djeluje u harmoniji i u suglasnosti sa zakonitostima pomaganja. Konstelator pomaže bez namjere da pomogne. Konstelator ulazi u rad s povjerenjem u snagu osobe s kojom radi, kao i u to da će ju cijeli njen sistem podržati i dati joj podršku za nositi se sa svime što se pokaže. U praksi sistemskih konstelacija pokazalo se takvo pomaganje osnažuje.
Ako osoba odbija prihvatiti odgovornost za proces u koji ulazi postavljanjem svog pitanja i “traži” od konstelatora da ju preuzme umjesto nje, tada konstelator nema drugog izbora nego odbiti ulazak u rad pod tim okolnostima. Ni iz čega drugog, nego zato što ulazaći tako u rad, to ne bi bilo od koristi za onoga koji traga za razrješenjem te bi ga takvo djelovanje prije oslabilo, nego osnažilo. Isto vrijedi i za one koji ulaze u rad iz pozicije žrtve. Takvi pokušavaju pridobiti konstelatora “na svoju stranu”, a kako bi im onda on mogao biti od ikakve “pomoći”?! U ovom radu i konstelator i osoba koja traga za razrješenjem su u poziciji odraslih i u skladu s time snose svoje osobne odgovornosti, svatko za sebe i svatko iz svoje pozicije.
Konstelator ne vodi konstelaciju. Konstelacija je vođena informacijama iz polja – dinamikama sistema, pokretima duše svakog pripadnika tog sistema kao i pokretima duha. Sukladno tome, osoba koja gleda u svoje pitanje je ta koja najviše “radi” – na nivou duše.
Odgovornost konstelatora svodi se jednim dijelom na podržavanje kruga, koji obuhvaća sve sudionike iz grupe, i držanja tog kruga sigurnom zonom za sve uključene za vrijeme trajanja konstelacijske radionice. Grupa u tome pomaže tako da svatko prisutan preuzima odgovornost za sebe i ne miješa se u tuđe procese za vrijeme rada ili u pauzama.
Konstelator osigurava neometano odvijanje procesa, u skladu s informacijama iz polja, bilo da ih prima kroz predstavnike ili direktno fenomenološkim promatranjem te na temelju toga inicira sljedeći korak u konstelaciji. Konstelator se otvara za primanje informacija iz polja kroz fenomenološku percepciju, koja mu omogućava da uoči i imenuje ‘ono što jest’ tj. da prepozna zapletenosti u sistemu kao i pripadajuće pozadinske dinamike. Prema tome usmjerava fokus rada ka onoj dinamici, koja vrši najnepovoljniji utjecaj. Iako je konstelator svjedočio mnogim dinamika u svojoj praksi, on njeguje fenomenološki pristup u radu i svaki put gleda “novim očima”, kao prvi put.
Uz poznavanje i poštivanje zakonitosti ljubavi, konstelator može, ali samo do neke mjere, vršiti intervencije u polju sistema koji se promatra, u vidu pokretanja predstavnika i davanja rečenica, kako bi se utjecaj nepovoljnih dinamika imenovao i razriješio, no on nije taj koji kreira rješenje. Intervencije nikad ne idu dalje od onoga koliko daleko može ići osoba u čije pitanje se gleda, kao i onoliko koliko sam sistem to dozvoljava.
Konstelator djeluje s poštovanjem prema svačijoj sudbini i ograničenjima koje ona postavlja za osobu s kojom radi. Svako uplitanje konstelatora u smislu nametanja svoje namjere da pomogne, oslabljuje energiju sistema za rad kao i osobu koja traga za razrješenjem. Zato konstelator s poniznošću pred većim silama ide u intervenciji samo onoliko koliko mu je dozvoljeno. Ništa više od toga. Ponekad je dovoljno učiniti i samo prvi korak – imenovati ono što jest, a ostalo s povjerenjem prepustiti pokretima Duha. Oboje, i konstelator i osoba koja radi na svom pitanju, pristupaju ovom radu s potpunim povjerenjem u proces pa čak i onda kad se razrješenje isprva ne pokaže, s vjerom u nastavak započetog procesa.
Ovo je rad s većim silama, silama prirode, a one se ne povinuju našim željama. One egzistiraju i djeluju bez obzira na nas. One su veće od nas i zato se u ovaj rad ulazi s poniznošću pred njima i otvorenošću da nam se pokaže njihovo djelovanje. Od njih ne možemo ništa zahtijevati.
Konstelator se u svojoj službi postavlja na zadnje mjesto u nečijem sistemu i nakon što se pokaže razrješenje, povlači se te ostavlja prostora i vremena osobi, koja gleda u razrješenje, da primi uvide iz konstelacije, bez daljnjeg miješanja (interpretacije, objašnjavanja…).
U konstelacijski rad ulazimo bez želje za rezultatom. Ovo vrijedi kako za konstelatora tako i za osobu koja postavlja svoje pitanje. Iako se ovo može na prvu učiniti oprečnim, konstelator ne ulazi u rad s ciljem ili željom da pomogne. Tako i onaj koji traga za razrješenjem ulazi u rad bez očekivanja da riješi problem i bez očekivanja od konstelatora da mu u tome pomogne. U rad se ulazi sa spremnošću da se pogleda u ono što jest i otvorenošću prema dobivenom uvidu. Iako konstelacijski uvidi neminovno donose olakšanje za dušu, to se događa kao posljedica prihvaćanja uvida proizašlog iz konstelacije.
U rad ulazimo s ciljem dobivanja uvida, a ne kako bismo nešto popravili ili promijenili. Uistinu, možemo li ikada išta promijeniti od onoga kako je bilo za nas ili druge? Oni koji to uzaludno pokušavaju, ostaju zaglavljeni u sferi djeteta i propuštaju živjeti svoj život u svoj njegovoj punoći. Nesvjesno, mnogi to čine. Prihvaćanjem uvida iz konstelacije, svakako se otvara mogućnost za promjenu, no ona se odvija suptilno, lagano se odmotavajući, a ipak ako nakon nekog vremena pogledamo unatrag – sve je drugačije!
Konstelator se stavlja u službu ovog rada djelujući iz svog praznog centra. Stanje bivanja i djelovanje iz praznog centra možemo usporediti s osovinom kotača. Točka na obodu kotača kreće se najbrže u odnosu na druge točke, dok osovina, koja se nalazi u samom centru, iako također u kretanju – uvijek miruje. Bez obzira na bilo kakve vanjske manifestacije, što god da se pokaže, konstelator ostaje u miru s tim, u potpunom prihvaćanju svega što se pokaže. Tako može biti od koristi i pomoći onima koji, kroz ovaj rad, traže put do svog praznog centra.