U sistemskim konstelacijama prema Hellingeru bavimo se našim obiteljskim sistemima i svima onima koji pripadaju u njega (vidi: Tko sve pripada?) i na fenomenološki način promatramo kako skrivene obiteljske dinamike utječu na nas, naš život i naše odnose.
Kako sve ranije partnerske veze iz našeg sistema utječu na nas i naša partnerstva?
Pri tom, u ranije veze ubrajamo naša prethodna partnerstva kao i ona našeg partnera. No, jesi li znao da u tvoj sistem pripadaju i značajni prijašnji partneri tvojih roditelja, njihovih roditelja, a ponekad i oni iz još ranijih generacija, prabaka i pradjedova?
Više o utjecajima ranijih partnerskih veza, bilo naših, partnerovih ili naših predaka, slijedi u nastavku teksta.
Sistemske veze nastaju povezivanjem kroz život i smrt.
To je ono što naše živote spaja u ispreplitanju s tuđim sudbinama.
To je ono što nas duboko povezuje.
Kakve onda veze prethodni partneri naših roditelja ili nekog iz ranijih generacija, imaju s time?
Svi prijašnji partneri naše majke ili oca, svojim odlaskom, oslobodili su mjesto za našeg oca ili majku i tako učinili partnerstvo naših roditelja mogućim.
Tako prekid ranijih partnerstava utječe direktno na naš život.
Zahvaljujući tom prekidu, mi smo dobili priliku za doći u život, kroz naše roditelje.
Kad bismo imali neke druge roditelje, i mi bismo bili neki drugi, a ne ovi koji jesmo.
Prekid prethodne partnerske veze naših roditelja tako je usko povezan s našim životom.
Vidiš li sada koliko je važan njihov značaj ili bolje rečeno njihov odlazak?
To mora biti priznato, s ljubavlju i poštovanjem. To mora biti uključeno.
Ako prethodne partnerske veze nisu priznate, nisu poštovane i nije im dato njihovo mjesto s ljubavlju; ukoliko je ostalo zamjeranje, velika povrijeđenost, tuga ili bol radi rastanka i gubitka, to će se odraziti i u našem životu.
Kako?
Prvo, kroz upletenost, na nivou duše, s prijašnjim partnerima naših roditelja. Ta upletenost se obično manifestira kroz našu identifikaciju s njima – tako što ćemo mi zauzeti njihovo mjesto u našem sistemu i na taj način ih uključiti, na za nas nepovoljan način.
Kako se to pokazuje u obiteljskom sistemu?
Tako što primjerice kći iz sadašnjeg partnerstva, stoji na mjestu prijašnje partnerice svoga oca. Tada je obično ljuta na oca, a sa svojom majkom ne može uspostaviti dobru povezanost jer je u svojoj duši vidi kao suparnicu.
Isto vrijedi i za sinove. Ako prijašnjem partneru majke nije priznato njegovo mjesto, sin će ga uključiti, sebi na šetetu. Tada sin u svojoj duši stoji na mjestu majčinog prethodnog partnera. Naravno, to ga onda stavlja u nepovoljnu poziciju prema svom ocu i ne dozvoljava dobru povezanost s njime, kao sa svojim ocem.
Identifikacija s nekim, kome nije priznato njegovo mjesto, jedan je od načina kako sve možemo u svojoj duši biti upleteni s onima koji su isključeni.
Ovo su nevidljivi zakoni ljubavi po kojima se vlada naša duša.
Ljubav je uključiva, za sve!
Ako majka ili otac uskrate ljubav prema svojim prethodnim partnerima i vezama, i tako ih isključe iz srca, tada je ta ljubav izražena kroz njihovu djecu iz novog partnerstva. Djeca s ljubavlju gledaju prema njima, ali ta ljubav nije prikladna za dijete i šteti mu.
Iz mjesta identifikacije s prethodnim partnerima svojih roditelja, nismo u poziciji iz koje se možemo dobro povezati s roditeljima, kao njihovo dijete. Bez dobre povezanosti s roditeljima, ne možemo ostvariti niti dobru povezanost u svom partnerskom odnosu.
Zašto?
Jer tada u partnerstvo ne ulazimo iz svog pravog mjesta.
Tada u partnerstvo ulazimo iz mjesta sistemske upletenosti – oslabljeni, bez podrške u dobroj povezanosti sa sistemom svoje primarne obitelji.
Ulaskom u partnerstvo iz mjesta sistemske upletenosti, privlačimo partnerski odnos kroz koji ćemo onda pokušati, na nivou duše, razriješiti nešto za svoje roditelje.
Tako isto npr. partnerica koja je ostavljena od našeg dede jer nije mogla imati s njime djecu ili prva žena koja je umrla i koja se ne spominje, također pripada nama. Kao i bakin zaručnik, koji se nikada nije vratio iz rata. Svi oni iako nisu u krvnom srdostvu s nama, pripadaju našoj zajedničkoj obiteljskoj duši, no često baš oni bivaju izostavljeni u srcima naših predaka i na taj način – isključeni.
Tko ih onda uključuje?
Sljedeći narašataj.
Dalje, na naš partnerski odnos utječu i prijašnji partneri – naši i oni našeg partnera.
Kako?
Ako nisu priznati i uključeni s ljubavlju, ako se rastanak nije dovršio u našoj duši, ako im nismo dali njihovo mjesto u svom srcu, i priznali ljubav koja je nekoć između nas postojala, ta vezanost se prenosi u sljedeće partnerstvo i vrši nepovoljan utjecaj na novo partnerstvo.
U konstelatorskim krugovima, postoji uzrečica: “Postoje oni koji misle da su razvedeni i oni koji misle da su u braku.”
Bez obzira je li veza bila ovjenčana prstenom ili ne, svaki partnerski odnos ostavlja trag na duši, i nakon što se partnerstvo završilo.
Upravo ta povezanost u duši s prethodnim partnerom nas čini malo manje dostupnima u sljedećem partnerstvu.
Ljubav u sljedećem partnerstvu može biti veća i jača, ali gledajući na sistemske veze, koje nas vežu na nivou duše, mi uvijek jednim dijelom ostajemo vezani s prijašnjim partnerom.
Partnerstvo je završeno, ali veza u duši ostaje.
Ako je ta povezanost priznata s ljubavlju, sljedeće partnerstvo ima šanse.
Ako ostajemo povezani kroz bol, zamjeranje ili negiranje prethodnog partnerskog odnosa ili veze, nema mjesta za novu vezu.
Pri tom, prethodni partneri podrazumijevaju i one iz incestuoznog odnosa ili silovanja. I njima također treba biti dano njihovo mjesto. Ovo je obično najteže za uključiti, radi velike povrede na razini duše, ali i to je moguće razriješiti i uključiti na prikladan način, kroz konstelacije.
Ili ako je bilo samo za jednu noć. I ta jedna noć, povezuje nas zauvijek! Nekad i kroz nastanak novog života – dijete, bez obzira je li mu bilo dopušteno doći u život ili ne.
I ta veza također treba biti priznata i uključena.
Dokle god imamo otpora prema tome, dokle god želimo prethodne partnere i veze umanjiti ili možda najradije zaboraviti na njihovo postojanje i sve što se dogodilo, ostajemo vezani s njima na nepovoljan način, što stavlja teret na novo partnerstvo.
Prisustvo svih nerazrješenih partnerskih veza, novi partner osjeća u svojoj duši.
To novom partneru ne dopušta da se skroz približi i prepusti s povjerenjem u odnos.
Ako novi partner ne osjeti da je onaj prije njega poštovan, bez obzira što je bilo, kako da povjeri svoje srce?!
Iako ljubav s novim partnerom može biti veća, vezanost u duši je malo slabija od one s prethodnim partnerom.
I tako u svakom narednom partnerstvu.
O tome, koliko smo jako povezani u duši, osjećamo kroz bol rastanka.
Zato svaki sljedeći rastanak boli malo manje.
Ovdje nije riječ o povezanosti kroz naša svjesna osjećanja prema nekome.
Iz sistemske perspektive, promatramo povezanosti na nivou duše.
Te veze su za nas sakrivene.
Upravo te povezanosti imaju utjecaj na sudbinu partnerstva, a ne naša romantična ljubav i osjećanja.
Često mijenjanje partnera, svaki sljedeći rastanak čini malo manje bolnim. Ne jer nije bilo ljubavi, nego jer se nije mogla uspostaviti čvrsta veza, na nivou duše. To nema puno veze s osjećajima jednog prema drugom.
Za one koji su imali mnogo partnerskih veza, ono što duša njihovog partnera osjeća je: “Lako ću te zamijeniti.” i ne dozvoljava mu potpuno predavanje u odnos. Tada je za novog partnera sigurnije stajati malo dalje.
Sistemska upletenost s prethodnim partnerima može se primjerice manifestirati tako da partnerica iz lojalnosti prema prethodnoj partnerici svog partnera, ne može začeti, ako je neka od prethodnih partnerica pobacila dijete. Kroz tu lojalnost ona u svojoj duši pokušava poravnati nešto za nju – ponavljanjem njene sudbine.
Ako pak postoje djeca iz prethodnih veza, djeca partnera dolaze prije partnera tj. veza partnera s njegovom djecom ima prednost nad partnerskom vezom. Novi partner ne smije od svog partnera zahtijevati da ga stavi na mjesto prije njegove djece. To nije podržano sistemskim poretkom. Ako se ide protiv toga, partnerstvo je osuđeno na neuspjeh.
Ako i mi donosimo djecu iz prethodne veze, stvari postaju još složenije.
Partneri i kad se rastanu kao partneri, uvijek ostaju roditelji svojoj djeci i dijele roditeljsku odgovornost prema svojoj djeci.
Zahtijevati od novog partnera da preuzme roditeljske dužnosti prema našoj djeci iz prethodne veze nije prikladno jer to nije njihova odgovornost. Ako to novi partner svejedno čini iz ljubavi, to mora biti poštovano, ali se ne smije zahtijevati jer nije na njemu da nosi teret roditeljstva za dijete koje nije plod zajedničkog partnerstva. To se ne može i ne smije tražiti od novih partnera.
Također, zahtijevati od djece da prihvate novog partnera kao roditelja također nije prikladno. Za djecu, novi partner roditelja ostaje samo to. Novi partner nije i ne može biti njegov roditelj.
Kako onda razriješiti sve ove nepovoljne utjecaje prethodnih veza u našoj duši?
Tako da odžalimo i odtugujemo svaki rastanak, iskreno, prepuštajući se boli od gubitka, uz prihvaćanje da sve što je bilo za nas sada završeno. Dopustiti ljubavi koju smo dijelili da i dalje živi u našim srcima. To postavlja dobar temelj za novo partnerstvo.
Ako smo pak u boli od razdvajanja ili ljutnji zatvorili svoje srce, kako možemo novog partnera pustiti da uđe u njega? Tada novi partner nema šanse.
Ovdje su dati samo neki od primjera sistemskih upletenosti, koje se razviju u slučaju nepoštivanja partnera ili nepriznavanja prethodnih partnerskih veza.
Te skrivene dinamike, koje rade u našoj duši, osvjetljavamo i razrješavamo na konstelacijama.
Ako želiš i imaš potrebu pogledati u to, znaš gdje ćeš nas naći.
Čekamo te u konstelacijakom krugu. Dobrodošao!