U našoj duši nema dileme

Dilema zapravo ne postoji.

Ako mislimo da smo u dilemi, povežimo se sa svojom dušom i zatim, pogledajmo iskreno, iz svoje duše, u svaku od opcija.

Promatrajući tako, iz mjesta naše duše, mi uvijek znamo što nam je činiti.

U našoj duši nema dileme.

Dilemu ponekad “izmislimo” kako bismo opravdali odbijanje poduzimanja potrebne akcije. 

Dokle god smo u dilemi, stojimo na mjestu i tako zapravo odbijamo pokrenuti se.

Dokle god stojimo na mjestu i ne donosimo odluku, ne moramo preuzeti odgovornost za svoje djelovanje. 

Odbijanjem preuzimanja odgovornosti za sljedeći korak, ostajemo zaglavljeni u mjestu pod izlikom “dileme”. 

Stajanjem na mjestu, nema rasta.

Stajanjem na mjestu, ostajemo zaglavljeni u dječjoj nevinosti. 

Odrasti znači napustiti mjesto nevinosti i izložiti se krivnji, u slučaju da “pogriješimo” u svojoj odluci.

No, istina je da jednom, kad učinimo prvi korak, u bilo kojem smjeru, već smo na novom mjestu i slika se mijenja i nešto u nama se mijenja. 

Već nakon prvog koraka, koliko god mali bio, mi smo u drugačijoj, novoj poziciji, i iz te pozicije vidimo stvari iz drugačije perspektive naspram one ranije.

I što nakon prvog koraka?

Ovdje opet lako možemo upasti u zamku “dileme” jer sad opet moramo donijeti novu odluku –  nastaviti istim putem ili se okrenuti i vratiti na “početnu” točku.

Čak i da se vratimo, ta točka je samo naizgled ista jer mi više nismo isti. 

Sad imamo iskustvo jednog koraka naprijed i natrag i sad donosimo opet novu odluku u svjetlu novih spoznaja.

Koja je tvoja dilema? 

Koju odluku odgađaš donijeti? 

Koju odgovornost odbijaš preuzeti?

Kod nas u narodu se kaže: “Tko radi, taj i griješi.” 

Dokle god se krećemo na svom putu, neminovno svaki dan donosimo na stotine odluka. Svaku odluku koju donosimo proizlazi iz naše trenutne pozicije sa svim onim resursima s kojima trenutno raspolažemo kao i svim prethodnim iskustvima.

Ako se s vremenom pokaže da donešena odluka nije bila najbolja, onda iz te pozicije, poučeni iskustvom, prihvatimo to gdje smo sada kao i svoj dio odgovornosti za trenutno stanje. Tada možemo opet donijeti novu odluku koja će nas pomjeriti iz trenutne pozicije.

Tako gledajući, nikada ne možemo pogriješiti.

Dokle god smo spremni preuzeti vlastitu odgovornost za svoje odluke i djelovanje, ostajemo u kretanju prema naprijed pa čak ako nam se ponekad čini da smo napravili i koji korak “unatrag”.

Dilema nas odvlači od pravog pitanja, a to je: KOJI (NAJMANJI) KORAK MOGU NAPRAVITI DANAS?

Ako želiš istražiti koji je tvoj prvi sljedeći korak ka usklađivanju sa zakonitostima života, kako bi životna energija i ljubav slobodno tekle u tvom životu i odnosima, pozivam te da nam se pridružiš u konstelacijskom krugu.

You cannot copy content of this page