To da nas ljubav spaja, to je svima jasno, no jesi li znao da dobrom rastanku također kumuje ljubav?
“Rastati se možemo samo u ljubavi.” rečenica je koju sam ponijela s jednog od modula Konstelacije prema HELLINGERu
I zaista…gledajući sistemski, i ono što nas spaja i ono što nas razdvaja je uvijek ljubav.
Sve je uvijek u službi ljubavi, na ovaj ili onaj način.
Od koga se sve kroz život rastajemo?
Kad svoje srce otvorimo prema svima iz našeg sistema, sa svime što je bilo i sa svima koji pripadaju, možemo se rastati od njihovih sudbina – u ljubavi. Tada smo sa svima u ljubavi povezani, a opet sudbinski odvojeni i tada svatko ostaje sa svojom sudbinom.
Ako se još uvijek uhvatimo u zahtjevanju, u kritici ili bilo kakvom zamjeranju prema svojim roditeljima, možemo li se od njih zaista odvojiti? Možemo li odrasti? Ne.
U zamjeranju odvajanje nije moguće.
Tada ostajemo zarobljeni u sferi djeteta, koje još uvijek gleda prema majci i ocu, očekujući nešto od njih.
Jednom kad svojim roditeljima damo mjesta u svom srcu kao svojim roditeljima, bez obzira kakvi oni bili i što nam ni/su dali, kad ih prihvatimo zajedno sa svim okolnostima pod kojima nam je život došao kroz njih, sa zahvalnošću, tada se možemo rastati od sudbina svojih roditelja; tada se možemo rastati od svog djetinjstva u ljubavi i možemo biti odrasli. Tada možemo živjeti samo svoju, drugačiju sudbinu od njihovih.
Dalje…sretnemo se sa svojim partnerom i putujemo tako zajedno neko vrijeme i ako uspijemo – osnujemo porodicu, podignemo djecu i onda…možda se nakon nekog vremena pojavi nešto što nas ili partnera povede različitim putevima.
Nerijetko je to iz odanosti prema nekome iz obiteljskog sistema porijekla, prema nekome tko još traži razrješenje ili poravnanje za svoju sudbinu na nivou obiteljske duše.
Ta odanost je toliko jaka, da se duša ne može oduprijeti tom zadatku i s ljubavlju se okreće prema tome. To može rastaviti partnerstvo. Svi pokušaji druge strane da odvrati partnera da ode, pokušaji da mu se stane na put u tom nastojanju duše, bivaju uzaludni.
Pred sistemskim zakonitostima, ostajemo nemoćni.
Tada dolazi do sukoba, netrpeljivosti pa i nevjera u partnerstvu…što u većini slučajeva, nakon dovoljno trpljenja, eskalirala rastankom.
Ako tada uspijemo pogledati na našeg partnera s ljubavlju, i uzmemo s ljubavlju sve što nam je dao i ostavimo partneru s ljubavlju sve što smo mi dali kroz taj odnos, a pogotovo kad s istom ljubavlju prema partneru pogledamo u našu djecu, plod naše ljubavi, možemo se dobro rastati.
Dokle god ostajemo u okrivljavanju druge strane, rastanak nije moguć. I kako se onda možemo nadati uspjehu u sljedećem partnerstvu?!
Slično je i s našim profesionalnim zanimanjima i zaposlenjima. Neko vrijeme bivamo posve angažirani i profesionalno posvećeni određenom zadatku ili misiji i onda…može se dogoditi da u nekom trenutku osjetimo poziv u drugačijem smjeru. Tada na sve ono što je bilo prije na našem profesionalnom putu, pogledamo s ljubavlju i zahvalnošću i svemu damo mjesto. Kad iz te pozicije zakoračimo u nešto novo, uspjeh je ponovno moguć.
Kako se rastati sa simptomima ili bolešću? Tako da pogledamo u nju, da joj ne okrećeno leđa, nego otvorimo svoje oči i uši za ono što nam naše tijelo kroz simtpome i bolesti poručuje. Kad pogledamo u našu bolest s ljubavlju, otvaramo se prema onome što stoji iza bolesti – prema onima koji još čekaju pred vratima našeg srca, na prihvaćanje i uključenje s ljubavlju. Kad njima damo i priznamo mjesto koje im pripada, u našoj obiteljskoj duši, tada se bolest ili simptom mogu povući iz svoje službe. Tako bolest služi ozdravljenju, kad je to još moguće.
Ne postoje nasljedne bolesti.
Postoje sistemske upletenosti – predački tereti, koji još žive i prenose se kroz naš obiteljski sistem, toliko dugo dok ih netko ne preda natrag onima kojima pripada.
Naš obiteljski sistem, reflektira se kako u našoj duši tako i u našem tijelu.
I na kraju…svatko od nas, kad dođe naš čas, rastaje se sa svojim životom. Ako tada možemo na svoj život pogledati s ljubavlju i složiti se sa svime kako je bilo za nas, možda ga ne moramo ponavljati u nekom sljedećem izvlačenju kozmičkog lotoa gdje je jack pot zgoditak: iskustvo čovjeka na Zemlji.
Što još u tvojoj duši traži rastanak s ljubavlju?
Od čega se ti još nisi zaista rastao?
Što još moraš ostaviti iza sebe, onima kojima pripada i u vrijeme koje pripada?
Ako želiš pogledati u to i potražiti razrješenje na nivou duše, pridruži nam se u konstelacijskom krugu na iskustvenim radionicama u programima Pokreti duše.