Krasna zemljo, Istro mila – kolektivno vs. individualno

Po povratku s održanog konstelacijskog seminara u Istri, zadnjih dana kolektivne i individualne dinamike se isprepliću u mojoj duši.

U nastavku više o uvidima iz ove kolektivne konstelacije, koja nam je rasvijetlila srce i dušu Istre.

Uvidjeli smo da su istarski ponosni revolucionarni duh, kao i otpor prema nekadašnjim okupatorima ovih krajeva, još uvijek itekako živi u kolektivnoj duši Istre.

Dok se tako dičimo s ponosom na oslobođenje ove svoje tisne zemlje, ne gledajući u SVE žrtve ratnih okolnosti, već s pogledom uprtim u okupatora, s još uvijek ratoborno podignutim pesnicama i živim otporom i prkosom prema njemu, propuštamo sadašnjost i priliku za neki drugačiji, bolji život.

Starosjedioci, koji su ostali na svojim ognjišćima, žive, ali oslabljano, preokupirani teretom prošlih vremena. Mnogi muškarci hrane svoj duh otpora uz bokalet vina, a istarske žene ostaju same, bez snage muškaraca, koji bi ih podržali u rađanju nove generacije u život bez straha od okupatora ili gladi. 

Kao predstavnica za istarske žene, obuzele su me senzacije žene u visokom stadiju trudnoće, koja iz straha i nepoznanice što sutra nosi i sa svješću o prošlim, nemirnim i nesigurnim vremenima, suspreže svoje trudove i najjradije bi svoju još nerođenu bebu zadržala u vlastitoj utrobi – na sigurnom. 

U konstelaciji smo vidjeli i predstavnike iseljenika, iščupane iz svojih korijena, o čijim životima kao i njihovim potomcima u tuđini, daleko od ognjišća, s nostalgijom prema svojoj zemlji, svjedoči ova Balotina beseda ‘Pozdrav unima doma’. 

Putuj sada pismo moje u krajeve drage naše

pozdravi mi svu rodbinu i matere, ke se plaše.

Pozdravi mi sve kružere i glavice lipe moje,

pozdravi mi sve vršnjake, ki se sada za nas boje.

Pozdravi mi male doce, i škaljave trudne njive,

i divojke po balkunih, i njihove oči žive.

Pozdravi mi sve kantune i kamenje od gromače,

i zazibaj svaku zipku di kakovo dite plače.

Pozdravi mi sve težake, naše starce i mladiće,

svima reči: pokle zime vajka dojde pramaliće.

Sve je naše priko mora, kadigod su trde ruke,

sve je naše po svoj zemlji, ča ima kakove muke.

Pozdravi mi tihe drage i po pustih stranah pute,

samo kad na njih pomislim, oči mi se već zamute.

Ma kuraja, lipi moji, ne dajte na sebi znati,

da ne gleda tuje oko, kako vaše srce pati.

Ovo su samo neki od uvida koji su nam se spustili iz informacijskog polja i razotkrili pozadinske dinamike na djelu u kolelektivnom polju Istre. 

Povijest ne trebamo zaboraviti, ali ju valja ostaviti s mirom, u vrijeme kojem pripada, a čini se da to još uvijek nismo napravili kako treba.

Kao živući potomak istarskih revolucionara i osloboditelja, mogu  posvjedočiti istinitosti ovih dobivenih uvida. Vidim kako se to sve reflektira u meni i mojoj istarskoj fameji. 

Poput fraktala, sve opisane kolektivne dinamike prisutne su sa svojom samosličnošću u svakom “istarskom selu”.

Uvijek sam osjećala snažnu povezanost s Istrom, ali uz neku notu težine prošlih vremena i surovosti u kojoj se živjelo.

Sad, kad su te dinamike kolektivne prošlosti rasvijetljene, osjećam veliko olakšanje i mir sa svime kako je bilo i kako jest.

Povezanost u ljubavi sa svime i svima i dalje ostaje, ali uz razlučivanje što je moje, a što valja ostaviti našim starima, s mirom.

Ovog puta, u povratku na kontinent, izašla sam drugačija na drugi kraj Učke. 

Neizmjerno sam zahvalna mojoj dragoj učiteljici konstelacija Alemki, što se odazvala pozivu naših lokalnih konstelatorki kao i svima prisutnima, koji su učinili ovaj “rad” mogućim, svima koji čuju ovaj vapaj Istre za oslobođenjem, ali ovog puta ne od okupatora tuđinca, nego od podjele na particele unutar vlastite duše, koje žude za ujedinjenjem u ljubavi. 

Sve ovo čemu smo svjedočili ovog vikenda je vjerujem bio prvi korak ka tome, što je donijelo mir i u dio moje (istarske) duše. 

Pogled na raški kanal sa Starog Raklja, rodnog mjesta Mate Balote i mojih starih

Sistemske konstelacije otkrivaju nam skrivene utjecaje na naše živote iz ne samo onog najbližeg, obiteljskog sistema, već i onih većih sistema poput regije i zemlje u kojoj smo rođeni ili odakle su potekli naši stari. 

Dobiveni uvidi omogućuju nam da dođemo do pomirenja u svojoj duši, sa svime onim najstrašnijim što se dogodilo, i nastavimo živjeti slobodno od prošlosti, bez želje za osvetom.

Kako je Hellinger rekao: “Mali mir u nama preteča je mira oko nas. To ga pripremi.

Krasna zemljo, Istra mila, želim ti da nađeš svoj mir i da se neka nova djeca mogu rađati u slobodi i radosti. 🩷

You cannot copy content of this page