U koga gleda (moj) simptom?

Naš obiteljski sistem živi u našem tijelu.

Kad je netko ili nešto isključeno u našoj duši, naše tijelo će to reflektirati. 

Kako?

Pojavom simptoma.

Simptom je poput prsta koji ukazuje na Mjesec. Tko gleda u prst, ne vidi Mjesec.

Stavljajući svoj fokus na simptom, propuštamo vidjeti ono na što simptom ukazuje tj. ono što stoji iza simptoma.

Simptomi nam “pomažu” da ne gledamo u ono u što odbijamo pogledati, u ono što nam je još teško uključiti u svojoj duši. 

To je obično konkretna osoba ili događaj, ono što isključujemo iz našeg obiteljskog sistema, a pripada nam. 

Mi nemamo moć niti prava uskratiti drugome njegovo mjesto pripadnosti. 

Čineći to, kršimo sistemsku zakonitost, koja služi održanju cjelovitosti sistema, i patimo od posljedica isključenja – sebi na štetu.

Kako nam simptom “pomaže”?

Tako da zaokupi našu pažnju.

Dokle god se bavimo simptomom, ne moramo gledati u ono što traži biti viđeno i prihvaćeno.

I što onda obično radimo?

Sva svoja nastojanja usmjeravamo na otklanjanje simptoma.

Često je “lakše” nositi se sa simptomom, nego s onim što se dogodilo.

Živjeti sa simptomom je ponekad manje bolno.

Pokušavajući se riješiti simptoma je stoga u startu izgubljena bitka.

No postoji nada!

“Obiteljske konstelacije su korisne kada znamo simptome, a sistemska dinamika ispod površine još nije vidljiva.” B.Hellinger

Bez saznanja o tome kako nam simptom služi, ostajemo zarobljeni u plesu sa simptomom i može proći puno vremena, godine pa i život…i mi se naviknemo živjeti s tim. Simptom je uvijek tu, s nama. On postaje dio nas. On nas nikad ne napušta. On pripada nama. 

Vidite kako simptom zapravo ima vrlo ljudske osobine?

Čak i ako se izborimo sa simptom nije rijetkost da se s vremenom simptom ponovno pojavi u istoj ili nekoj drugoj formi i onda opet kreće borba.

No, nije simptom taj koji treba napustiti nas, već smo mi ti koji ga trebamo otpustiti njegove dužnosti – da nas “štiti” od onoga u što ne želimo gledati i čemu još ne dajemo i ne priznajemo mjesto u svojoj duši. 

Kroz konstelacije možemo pogledati i razotkriti ono što stoji iza različitih simptoma i napraviti korak uključenja, u sigurnom okruženju. U vremenu kad se isključenje dogodilo za nas nije bilo moguće da se tada nosimo sa time, no iz sada i ovdje, sigurni smo pogledati u ono što je bilo i dati tome mjesto, koje mu pripada. 

Tada simptom gubi snagu i možemo ga razriješiti njegove službe. 

Kad uključimo ono što nedostaje, simptom više nije potreban i u pravilu se povlači.

Ako postoje bilo kakve simptomatske pojave u tvom životu, kroz konstelacije možeš pogledati i uvidjeti koja povezanost traži biti viđena i priznata u tvojoj duši.  

You cannot copy content of this page