Kako njegovati novi pokret u duši u djelovanju bez djelovanja
Vrijeme integracije
Sistemske konstelacije djeluje duboko iscjeljujuće i oslobađajuće na mnogim razinama. Blagotvorni učinci mogu se ponekad osjetiti momentalno, odmah po završetku konstelacije, a nekad se promjena odvija postepeno, polagano, njegujući novi pokret u duši, u narednim tjednima, mjesecima pa i godinama nakon konstelacije.
U razdoblju prihvaćanja uvida, koje neminovno slijedi nakon konstelacije, dobro je ako možemo u narednim danima odvojiti vrijeme za sebe kad nam je to potrebno kao i vrijeme za odmor. Češće to ipak nije moguće jer život ne čeka i traži naš angažman. Čak i tada, u obavljanju naših svakodnevnih aktivnosti, u sebi uvijek možemo biti u tišini s procesom odmotavanja u našoj duši. To će biti dovoljno.
Budući da nove spoznaje i dobiveni uvidi iz konstelacije mogu emotivno uzdrmati tlo na kojem smo do tad stajali, možemo se osjećati uzburkano ili preplavljeno raznim osjećajima, koje je konstelacija pokrenula u nama. To je sasvim uobičajeno i dio je procesa, prije nego sve konačno sjedne na svoje mjesto. Radi toga, ovaj proces od nas zahtijeva strpljenje i prepuštanje s povjerenjem u unutranje vodstvo naše duše.
U konstelacijama se bavimo tzv. primarnim osjećajima i kao takvima, uvijek ih je sigurno iskazati. Oni dođu, obave “posao” i zatim se povuku, a mi nakon toga ostajemo u miru sa svime što je izašlo na vidjelo u konstelaciji.
Što pomaže i što ne pomaže?
Budući da su ovo duboka iskustva na nivou duše, svako uplitanje kao što su npr. interpretacije uvida “iz glave”, pričanje o konstelaciji drugima i sl. može djelovati kao “korak unatrag” te omesti i tako ugroziti novo iniciran unutarnji pokret. Radi toga, nakon dobivenog uvida, bez obzira razumjeli ga ili ne na svjesnoj razini, najbolje je zaboraviti na konstelaciju i pustiti da se dalje sve odvija samo po sebi, bez da se (u)čini ama baš išta.
U nekim slučajevima razrješenje će pak iskristalizirati egzaktan korak, koji je nužan poduzeti za željenu promjenu. Uvidi iz konstelacije su obavezujući. Jednom kad znamo što nam je činiti, obavezni smo učiniti korak u tom smjeru. Odluka o poduzimanju bilo kakve konkretne akcije, ostaje na osobnom izboru i odgovornosti pojedinca. No, traba imati u vidu da odbijanjem poduzimanja potrebne akcije, promjena nije moguća.
U završnu sliku konstelacije – sliku razrješenja, možemo se uvijek vraćati, po potrebi. Ta slika je dar za našu dušu i možemo oživjeti sjećenja na nju kao i na popratne osjećaje u svom tijelu. To koristi novom pokretu u našoj duši i tako potpomažemo proces integracije doživljenog iskustva.
U nastavku slijedi citat iz knjige Berta Hellingera: Nema talasa bez oceana.
Uvid i djelovanje
“Ukoliko osoba ima uvid u moguće ili neophodno rješenje, on ili ona ne trebaju odmah reagirati. To bi bilo budalasto. Ukoliko, na primjer, postane jasno tokom konstelacije da bi djeca trebala otići kod oca ili kod majke, osoba nikako ne bi trebala pristupiti izvršavanju ove ideje u istom trenutku. Na taj način se ulazi u rizik od otuđivanja od samog sebe.
Ono što klijent vidi u konstelacijama, može mu biti strano ili čudno jer predstavlja sliku nečega čemu klijent sam mnogo doprinosi i to na mnogo nivoa. Pre svega potrebno je da uviđena slika utone u dušu klijenta i da se sa njom srodi i odatle započne djelovanje – a za to je potrebno vrijeme.
Ali, poslije izvjesnog vremena odjednom postaje jasno šta je pravi put koji treba slijediti. Slika je prihvaćena u duši i omogućuje dalji uticaj i razvoj sve dok pravo i konačno rješenje ne postane sasvim jasno. Odjednom klijent ima jasnu ideju da je došlo vreme i za djelovanje. Samo je tada i nikako prije, prikladno djelovati.
U suprotnom slučaju, osoba može lako djelovati neusklađeno bez ikakve povezanosti sa slikom koju je vidio, a kojoj nije dato dovoljno vremena da dodirne dušu. Ponekad su potrebni čak mjeseci kako bi se skupila snaga za djelovanje čak i kada je potpuno jasno koje je djelovanje ispravno.“
Koliko nam je konstelacija potrebno da bismo razrješili (sva) svoja životna pitanja?
Na to pitanje ne postoji jedinstveni odgovor. Možda već nakon prve konstelacije, možda nakon nekoliko puta, a možda nas ovaj rad uzme na način da mu se vraćamo kroz vrijeme, kad god osjetimo potrebu za usklađivanjem sa zakonima života na razini duše. To je odgovor koji će svakom doći u suglasju s njegovom dušom. Nema pravila. Svatko bira svoj tempo i način na koji želi sudjelovati u ovom radu.
Isprva, kad iskusimo snagu i blagodati konstelacija, možemo se lako uloviti u zamku da pokušamo razriješiti sva svoja životna pitanja i “posložiti” život, želeći se poboljšati, popraviti, unaprijediti na svim poljima, ali to je zamka jer život je živ i on uvijek teče. Mi nemamo kontrolu nad životom i uvijek će (nam) se nešto događati, na što nemamo utjecaja, ali ono što možemo je uskladiti se sa životom i s onime što život traži od nas. To je pokret predavanja životu.
Nakon nekog vremena osobna pitanja počinju jenjavati i pojavljuju se sve manje i manje. Odjednom osjetimo da smo u miru sa svojom sudbinom, kakva god ona bila za nas i da imamo snage nositi se s njome.
I tada, bez osobnih pitanja, možemo nastaviti prakticirati konstelacije kao predstavnici u tuđim konstelacijama ili kao promatrač. I tako nam sistemske konstelacije mogu biti od koristi jer i na taj način njegujemo iscjeljujuće pokrete u duši. Česti boravak u polju blagotvoran je sam po sebi.
Kad mogu postaviti sljedeću konstelaciju?
Nakon konstelacije, dobro je i korisno odvojiti potrebno vrijeme za integraciju i prihvaćanje dobivenih uvida. To je unutarnji proces koji se odvija u duši, kod svakog u svom tempu, i niti ga možemo niti ga trebamo požurivati.
Radi toga, u vremenu integracije, nije preporučeno postavljati novu konstelaciju i započinjati novi proces, dok se onaj prethodni još nije u potpunosti odmotao. Kako ćemo to prepoznati? Jednostavno. Znat ćemo da se nešto u nama završilo i uvidjet ćemo kako odjednom u svom životu djelujemo iz nekog novog mjesta.
Ako se nakon nekog vremena opet osjetimo zaglavljeni u nekom drugom pogledu, možemo se ponovno okrenuti ka unutra, otvoriti se prema novom životnom pitanju za nas i pogledati na njega kroz sistemsku perspektivu – postavljanjem konstelacije.
Promjena paradigme
Iskustvo bivanja u polju razvija promjenu percepcije, promjenu paradigme i odjednom sve počinjemo promatrati kao pokrete duše i uviđati kao odraz kreativnih pokreta duha i van konstelacije. Više nema povratka “na staro”. Već i nakon jednog konstelacijskog iskustva, mi smo zauvijek promijenjeni.